kalavar

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /kalǎʋaːr/
  • Hifenacija: ka‧la‧var

Imenica[uredi]

kalàvār m (ćirilica кала̀ва̄р)


Kategorije:

ćurč.ćurč.


Oblici:

  1. kȁlavār [1]
  2. kȁlavār [1]


Značenja:

  1. Valjak ili klupa na kojoj krznari stružu kože; krznarski strug. [1]


Primeri:

  1. Kalavar je od ćurčijskog alata najglomazniji i služi za grubo struganje kože. [2] Jaša Tomić Sremska Mitrovica [1]
  2. Kalavar, drvena sprava na kojoj je učvršćena gvozdena kosa, služi za struganje kože. [3] [1]
  3. A ȉma i kòsa što se kȍsi, samo mȅte se na pòstōlje da mȍš sȅsti i ȍnda onàko strȗže kȍžu. Ima jèdna klúpa i gȍre ȉma tàko dȑvo kòje dr̀ži kȍsu, ȍnda tȗ sȅdneš i ȍnda na kȍsu [...], ȉdi vȉdi kȁko tȏ ìzglēda — kȁlavār. [4] Kovilj Novo Miloševo [1]
  4. Na kòsu se ȕvek nàprave dvȇ rȕpe za šràfove da mož kòsa da se prìčvrsti za kȁlavor; i na njèga sȅdneš i strȗžeš. Jaša Tomić [1]
  5. U svom poslu [ćurčije] služe se ovim posudama i alatkama: [...], „kalvar” (za prečišćavanje). [5] [1]



Deklinacija[uredi]

Ovoj r(ij)eči nedostaje fleksija.

Reference[uredi]

  • kalavar” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 146, 149.
  3. Milica Bošković, Ćurčiski zanat u Sremu. — Rad, 6, 1957, 95—120, str. 97.
  4. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).
  5. Rajko R. Nikolić, Šajkaška narodna nošnja. Srpske narodne nošnje u Vojvodini. Novi Sad (Matica srpska), 1953, 57—75, str. 61.