kelj

Iz Wiktionary
Skoči na: navigacija, pretraga

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /kêʎ/
  • Hifenacija: kelj

Imenica[uredi]

kȅlj m (ćirilica ке̏љ)


Kategorije: bot.

Oblici:

  1. kèlja [1]
  2. kèla [1]

Značenja:

  1. Dvogodišnja biljka Brassica oleracea sabauda. [1]
  2. Brassica oleracea acephala. [2] Nadalj Čurug Gospođinci Žabalj Kać Mošorin Kovilj Titel[1]

Primeri:

  1. Tȁmo smo sádili patlìdžān, pàpriku, kùpus, kȅlj i sȅjali šargarépu. [3] [4] Bata Bačinci Susek Sviloš Gospođinci Đurđevo Srpski Krstur Šurjan Boka Neuzina Izbište [1]
  2. Ìmam kèlja dȍsta, al mȋ nȅkako vȉše vȍlemo kùpusa da jémo. Jaša Tomić [1]
  3. Kàsnīje ćemo da sȅjemo rásad: kùpus, kȅl, kelerábu. [3] [5] Zrenjanin Farkaždin [1]

Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • kelj” u Hrvatskom jezičnom portalu
  • 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  • Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  • 3,0 3,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 191. Greška kod citiranja: nevaljala <ref> oznaka; ime "Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam." definirano više puta s različitim sadržajem
  • Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 161.
  • Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 151.