klȅčati

Izvor: Wiktionary

klȅčati

klȅčati (srpskohrvatski, ćir., кле̏чати)[uredi]

Glagol[uredi]

klȅčati (ćirilica кле̏чати) Šablon:prel Šablon:neprel

Imenica[uredi]

klȅčati, Imenica|{{{rod}}}

Kategorije:

tkač.


Oblici:

  1. -am, klečati [1]
  2. -a, -o [1]


Značenja:

  1. Kecelja sa naročitom šarom zvanom klečka. Crvena Crkva[1]


Primeri:

  1. Od mlȁdosti [sam] rȕkovedala, pa tkȁla, pa vézla, pa klȅčala ćìlimove, pa pònjavice. Šimanovci [1]
  2. Čȁk sam jȃ i kao devȏjkom klȅčala. Veliki Gaj [1]
  3. Tkalja odvija polako gužvicu po gužvicu pa u ćilim utkiva tj. kleča ćilim. [2] [1]
  4. Žène su prȅle, a dèvōjke klȅčale, tkȁle. [1]
  5. Najveći broj ćilima rađen je tehnikom „klečanja”. [3] Stapar [1]
  6. Ćilimi se najviše upotrebljavaju za prekrivanje kreveta. Toj potrebi služe i pravi ćilimi, izrađeni klečanjem („zametanjem”, „iveranjem”, „ubiranjem”). [4] [1]


Izvedene reči:

  1. klečanje [1]


Sinonimi:

  1. zametati [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Damjan Preradović, Nekoliko srpskih reči kojih nema u Vukovu rečniku. — LMS, 184, 1895, 83—111, str. 92.
  3. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 173.
  4. Milenko S. Filipović, Vojvođanski ćilimi u narodnim običajima. — ZDN, 2, 1951, 75—82, str. 77.

Napomene[uredi]