koštica

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /kǒʃtit͡sa/
  • Hifenacija: koš‧ti‧ca

Imenica[uredi]

kòštica f (ćirilica ко̀штица)


Kategorije:

rib.


Oblici:


Značenja:

  1. Tvrda semenka ili tvrdo jezgro ploda nekih biljaka, uglavnom voća. [1]
  2. Sitna kost kod ribe. [1]


Primeri:

  1. Fȋno je tȏ bílo tȇ kòštice, sèmēnke tȇ jȅsti. Subotica [1]
  2. Ta kȃžedu da tȃ što dȕže trȁju tȅ što su iz kòštice nego òve ȍltovane. Veliki Gaj [1]
  3. Kad òne ùzru, ìzbristru se i ondak dȏđe čórba góre, a kòštice i ljȕske pȁdnedu dóle — tȏ je od àmura — ȍnda se pèče ràkija. Jaša Tomić [1]
  4. Dobar je on [bucov] i pržen, samo ako je krupan. Sasvim sitno se izrecka da one njegove dužne koštice, koje on ima osim glavne kosti, mora sasvim sitno da se izrecka i duboko. [2] Stari Slankamen [1]


Sinonimi:

  1. košarka [3] [4] Srpski Krstur Đurđevo Đala [1]
  2. košća [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • koštica” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 534.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 162.