kocka

Bosanski

kocka (1)

kocka (2)

Izgovor

• IPA: [kôt͡ska]
• Hifenacija: koc-ka

Etimologija

• Od protoslavenskog *kostъka.

Imenica

kȍcka f. (mn. kocke)

1. (Geometrija) geometrijsko tijelo, jedno od pet Platonovih tijela.
2. mali predmet, obično u obliku kocke, sa brojevima ili simbolima na svakoj strani i bačen u igrama na sreću.

Deklinacija

Deklinacija imenice: kocka

	Jednina	Množina
Nominativ	kocka	kocke
Genitiv	kocke	kocaka / kocka / kocki
Dativ	kocki	kockama
Akuzativ	kocku	kocke
Vokativ	kocko	kocke
Instrumental	kockom	kockama
Lokativ	kocki	kockama

Prijevodi

Geometrijsko tijelo

armenski: խորանարդ (xoranard) bugarski: куб m. engleski: cube francuski: cube m. grčki: κύβος m. (kývos) gruzijski: კუბი (ḳubi) hebrejski: קובייה f. (kubiá) hrvatski: kocka f. italijanski: cubo m. latinski: cubus n letonski: kubs m.

litvanski: kubas m. njemački: Kubus m., Würfel m. norveški: kube m. poljski: sześcian m. rumunski: cub n ruski: куб m. slovački: kocka f. srpski: ćirilica: коцка f. latinica: kocka f. turski: küp

Mali predmet

armenski: զառ (zaṙ) bugarski: зар m. engleski: die francuski: dé m. grčki: ζάρι n (zári) gruzijski: კამათელი (ḳamateli) hebrejski: קובייה f. (kubiá) hrvatski: kocka f. italijanski: dado m. latinski: ālea f., talus m., tessera f. letonski: kauliņš m.

litvanski: kauliukas m. njemački: Würfel m. norveški: terning m. poljski: kość f., kostka f. rumunski: zar m. ruski: кость f., игра́льная кость f., ку́бик m. slovački: kocka f. srpski: ćirilica: коцка f. latinica: kocka f. turski: zar