kvočka

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /kʋôt͡ʃka/
  • Hifenacija: kvo‧čka

Imenica[uredi]

kvȍčka f (ćirilica кво̏чка)


Kategorije:

ob.pren.pogr.


Značenja:

  1. Vrsta božićnog kolača; ukras od testa na božićnom kolaču. [1]
  2. Isto. [1]
  3. Isto. Stari Slankamen[1]
  4. Sazvežđe Vlašići, Plejade. [1]
  5. Lenja žena. Novo Miloševo Taraš Vršac[1]


Primeri:

  1. Nasádila sam dvȇ kvȍčke, od òne drȕge dvȇ otprȇ sam prȍdala pȉliće. [2] [3] [4] [5] [6] [7] Jaša Tomić Bačinci Susek Sviloš Čerević Platičevo Subotica Pačir Gospođinci Čenej Đurđevo Kać Novi Sad Srpski Krstur Novi Kneževac Mokrin Novo Miloševo Bašaid Itebej Melenci Taraš Šurjan Boka Neuzina Vršac Izbište Pomaz Lovra Deska [1]
  2. Nasádila sam kvȍčku, al níje dòbro sèdila, izvèla je od tȍlki jája sàmo sȅdmoro pilíća. Laćarak [1]
  3. Kvȍčka lèži nà jāji, léže pȉliće. Đala [1]
  4. Óvde nàpravi u drȕgima kvȍčku i pȉliće, nà trećēm nȅ znam nȅšto drȕgo od, štȁ smo dȑžāli ù kući, tȏ je sò tīm mȁma prȁvila. Subotica [1]
  5. Onda se napravi jedna pogača, ta se ispipala tako s rukama, i to bila kvočka. I to se polilo s medom. [8] [5] [6] Pomaz Čerević Stari Slankamen Martonoš Stapar Novi Sad Novo Miloševo [1]
  6. Tȍ je kàdgod bílo, kvȍčka se zvála. Buđanovci [1]
  7. Sami njihovi nazivi [...] „kvočka i pilići” [...] kao i mnogi drugi nazivi božićnih kolača jasno ukazuju na njihovu ulogu u ciklusu božićnih praznika. [9] Begeč [1]


Sinonimi:

  1. dadilja [10] Srpska Crnja Itebej Ilandža Čenta Debeljača Sefkerin [1]
  2. kvocalica Čerević [1]


Izrazi:

  1. skupili se oko nje ko pilići okokvočke Jasenovo [1]
  2. ironVoli ga ko ˜ uzicu Jasenovo [1]
  3. kvocati ko ˜ [1]
  4. sedeti ko ˜ Kać [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • kvočka” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 99, 116, 166.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 61, 206.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 55.
  5. 5,0 5,1 Marija Špis-Ćulum, Iz leksike Pomazi i Čobanca (kod Sentandreje), rukopis.
  6. 6,0 6,1 Žito. 1988, 208 str, str. 139. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Žito" je zadan više puta s različitim sadržajem
  7. Paorske kuće. 1993, 440 str, str. 21, 240.
  8. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 94.
  9. Mila Bosić, Žitarice u plodonosnoj magiji kod Srba u Vojvodini. — Rad, 31, 1988—1989, 171—193, str. 176.
  10. Ljiljana Nedeljkov, Pčelarska terminologija Vojvodine (rukopis doktorske disertacije).