ložač

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /lǒʒaːt͡ʃ/
  • Hifenacija: lo‧žač

Imenica[uredi]

lòžāč m (ćirilica ло̀жа̄ч)


Oblici:

  1. -áča [1]


Značenja:

  1. Osoba koja loži vatru. [1]
  2. Osoba koja radi oko parnog motora na vršalici. Taraš[1]


Primeri:

  1. Da bi vodena para poterala mašinu, tu je bio lòžāč, àjcer ili špàjzer, koji je lòžio slamu i tako zagrevao kotao sa vodom ( — Tš). [2] [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • ložač” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žito. 1988, 208 str, str. 112.