ludjeti
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /lǔːdjeti/
- Hifenacija: lud‧je‧ti
Glagol
[uredi]lúdjeti (ćirilica лу́дјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola ludjeti
Infinitiv: ludjeti | Glagolski prilog sadašnji: -ēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: lúđēnje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
ludim | ludiš | ludi | ludimo | ludite | lude | |
Budućnost |
Futur I. |
ludjet ću1 ludjeću |
ludjet ćeš1 ludjećeš |
ludjet će1 ludjeće |
ludjet ćemo1 ludjećemo |
ludjet ćete1 ludjećete |
ludjet će1 ludjeće |
Futur II. |
budem ludio2 | budeš ludio2 | bude ludio2 | budemo ludjeli2 | budete ludjeli2 | budu ludjeli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
ludio2 sam | ludio2 si | ludio2 je | ludjeli2 smo | ludjeli2 ste | ludjeli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam ludio2 | bio si ludio2 | bio je ludio2 | bili smo ludjeli2 | bili ste ludjeli2 | bili su ludjeli2 | |
Imperfekt |
luđah | luđaše | luđaše | luđasmo | luđaste | luđahu | |
Kondicional I. |
ludio2 bih | ludio2 bi | ludio2 bi | ludjeli2 bismo | ludjeli2 biste | ludjeli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih ludio2 | bio bi ludio2 | bio bi ludio2 | bili bismo ludjeli2 | bili biste ludjeli2 | bili bi ludjeli2 | |
Imperativ |
- | ludi | - | ludimo | ludite | - | |
Glagolski pridjev radni |
ludio m. / ludjela f. / ludjelo n | ludjeli m. / ludjele f. / ludjela n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
luđen m. / luđena f. / luđeno n | luđeni m. / luđene f. / luđena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
[uredi]- „ludjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu