namjeriti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /nǎmjeriti/
- Hifenacija: nam‧je‧ri‧ti
Glagol[uredi]
nàmjeriti (ćirilica на̀мјерити) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola namjeriti
Infinitiv: namjeriti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: nàmjerīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
namjerim | namjeriš | namjeri | namjerimo | namjerite | namjere | |
Budućnost |
Futur I. |
namjerit ću1 namjeriću |
namjerit ćeš1 namjerićeš |
namjerit će1 namjeriće |
namjerit ćemo1 namjerićemo |
namjerit ćete1 namjerićete |
namjerit će1 namjeriće |
Futur II. |
budem namjerio2 | budeš namjerio2 | bude namjerio2 | budemo namjerili2 | budete namjerili2 | budu namjerili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
namjerio2 sam | namjerio2 si | namjerio2 je | namjerili2 smo | namjerili2 ste | namjerili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam namjerio2 | bio si namjerio2 | bio je namjerio2 | bili smo namjerili2 | bili ste namjerili2 | bili su namjerili2 | |
Aorist |
namjerih | namjeri | namjeri | namjerismo | namjeriste | namjeriše | |
Kondicional I. |
namjerio2 bih | namjerio2 bi | namjerio2 bi | namjerili2 bismo | namjerili2 biste | namjerili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih namjerio2 | bio bi namjerio2 | bio bi namjerio2 | bili bismo namjerili2 | bili biste namjerili2 | bili bi namjerili2 | |
Imperativ |
- | namjeri | - | namjerimo | namjerite | - | |
Glagolski pridjev radni |
namjerio m. / namjerila f. / namjerilo n | namjerili m. / namjerile f. / namjerila n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „namjeriti” u Hrvatskom jezičnom portalu