nastelj

Izvor: Wiktionary

nastelj

nastelj (srpskohrvatski, ćir., настељ)[uredi]

Imenica[uredi]

nastelj m (ćirilica настељ)

Značenja:

  1. Smesa od blata i slame kojom se ispunjavaju šupljine između greda na tavanu. Turija[1]


Reference[uredi]

  1. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]