obeštećivati
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /obeʃtet͡ɕǐːʋati/
- Hifenacija: o‧beš‧te‧ći‧va‧ti
Glagol
[uredi]obeštećívati (ćirilica обештећи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola obeštećivati
| Infinitiv: obeštećivati | Glagolski prilog sadašnji: obeštèćujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: obeštećívānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
obeštećujem | obeštećuješ | obeštećuje | obeštećujemo | obeštećujete | obeštećuju | |
| Budućnost |
Futur I. |
obeštećivat ću1 obeštećivaću |
obeštećivat ćeš1 obeštećivaćeš |
obeštećivat će1 obeštećivaće |
obeštećivat ćemo1 obeštećivaćemo |
obeštećivat ćete1 obeštećivaćete |
obeštećivat će1 obeštećivaće |
| Futur II. |
budem obeštećivao2 | budeš obeštećivao2 | bude obeštećivao2 | budemo obeštećivali2 | budete obeštećivali2 | budu obeštećivali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
obeštećivao2 sam | obeštećivao2 si | obeštećivao2 je | obeštećivali2 smo | obeštećivali2 ste | obeštećivali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam obeštećivao2 | bio si obeštećivao2 | bio je obeštećivao2 | bili smo obeštećivali2 | bili ste obeštećivali2 | bili su obeštećivali2 | |
| Imperfekt |
obeštećivah | obeštećivaše | obeštećivaše | obeštećivasmo | obeštećivaste | obeštećivahu | |
| Kondicional I. |
obeštećivao2 bih | obeštećivao2 bi | obeštećivao2 bi | obeštećivali2 bismo | obeštećivali2 biste | obeštećivali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih obeštećivao2 | bio bi obeštećivao2 | bio bi obeštećivao2 | bili bismo obeštećivali2 | bili biste obeštećivali2 | bili bi obeštećivali2 | |
| Imperativ |
- | obeštećuj | - | obeštećujmo | obeštećujte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
obeštećivao m. / obeštećivala f. / obeštećivalo n | obeštećivali m. / obeštećivale f. / obeštećivala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
obeštećivan m. / obeštećivana f. / obeštećivano n | obeštećivani m. / obeštećivane f. / obeštećivana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „obeštećivati” u Hrvatskom jezičnom portalu