ogorčen
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /ǒɡoːrt͡ʃen/
- Hifenacija: o‧gor‧čen
Pridjev[uredi]
ògōrčen (ćirilica о̀го̄рчен, određeni vid ògōrčenī, komparativ ogorčeniji).
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) frustriran, ojađen, razočaran, zatrovan, ogorčen, ozlovoljen [1]
- (značenje izvedeno preko sinonima) jarostan, iznerviran, goropadan, sumanut, rasrđen, nabusit, ljutit, kivan, reg. stekli ekspr. reg., benav, gnevljiv, ozlojeđen, razdražen, ubojit, veoma ljut, uzrujan, besan, srdit, mahnit, isprovociran, iživciran, naduren, ogorčen [1]
Sinonimi:
- frustriran, ojađen, razočaran, zatrovan, ogorčen, ozlovoljen [1]
- jarostan, iznerviran, goropadan, sumanut, rasrđen, nabusit, ljutit, kivan, reg. stekli ekspr. reg., benav, gnevljiv, ozlojeđen, razdražen, ubojit, veoma ljut, uzrujan, besan, srdit, mahnit, isprovociran, iživciran, naduren, ogorčen [1]
Deklinacija[uredi]
oblici pozitiva, neodređeni vid
| jednina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
|---|---|---|---|---|
| nominativ | ogorčen | ogorčena | ogorčeno | |
| genitiv | ogorčena | ogorčene | ogorčena | |
| dativ | ogorčenu | ogorčenoj | ogorčenu | |
| akuzativ | neživo živo |
ogorčen ogorčena |
ogorčenu | ogorčeno |
| vokativ | ogorčen | ogorčena | ogorčeno | |
| lokativ | ogorčenu | ogorčenoj | ogorčenu | |
| instrumental | ogorčenim | ogorčenom | ogorčenim | |
| množina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
| nominativ | ogorčeni | ogorčene | ogorčena | |
| genitiv | ogorčenih | ogorčenih | ogorčenih | |
| dativ | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | |
| akuzativ | ogorčene | ogorčene | ogorčena | |
| vokativ | ogorčeni | ogorčene | ogorčena | |
| lokativ | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | |
| instrumental | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | |
oblici pozitiva, određeni vid
| jednina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
|---|---|---|---|---|
| nominativ | ogorčeni | ogorčena | ogorčeno | |
| genitiv | ogorčenog(a) | ogorčene | ogorčenog(a) | |
| dativ | ogorčenom(u/e) | ogorčenoj | ogorčenom(u/e) | |
| akuzativ | neživo živo |
ogorčeni ogorčenog(a) |
ogorčenu | ogorčeno |
| vokativ | ogorčeni | ogorčena | ogorčeno | |
| lokativ | ogorčenom(e/u) | ogorčenoj | ogorčenom(e/u) | |
| instrumental | ogorčenim | ogorčenom | ogorčenim | |
| množina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
| nominativ | ogorčeni | ogorčene | ogorčena | |
| genitiv | ogorčenih | ogorčenih | ogorčenih | |
| dativ | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | |
| akuzativ | ogorčene | ogorčene | ogorčena | |
| vokativ | ogorčeni | ogorčene | ogorčena | |
| lokativ | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | |
| instrumental | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | ogorčenim(a) | |
oblici komparativa
| jednina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
|---|---|---|---|---|
| nominativ | ogorčeniji | ogorčenija | ogorčenije | |
| genitiv | ogorčenijeg(a) | ogorčenije | ogorčenijeg(a) | |
| dativ | ogorčenijem(u) | ogorčenijoj | ogorčenijem(u) | |
| akuzativ | neživo živo |
ogorčeniji ogorčenijeg(a) |
ogorčeniju | ogorčenije |
| vokativ | ogorčeniji | ogorčenija | ogorčenije | |
| lokativ | ogorčenijem(u) | ogorčenijoj | ogorčenijem(u) | |
| instrumental | ogorčenijim | ogorčenijom | ogorčenijim | |
| množina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
| nominativ | ogorčeniji | ogorčenije | ogorčenija | |
| genitiv | ogorčenijih | ogorčenijih | ogorčenijih | |
| dativ | ogorčenijim(a) | ogorčenijim(a) | ogorčenijim(a) | |
| akuzativ | ogorčenije | ogorčenije | ogorčenija | |
| vokativ | ogorčeniji | ogorčenije | ogorčenija | |
| lokativ | ogorčenijim(a) | ogorčenijim(a) | ogorčenijim(a) | |
| instrumental | ogorčenijim(a) | ogorčenijim(a) | ogorčenijim(a) | |
oblici superlativa
| jednina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
|---|---|---|---|---|
| nominativ | najogorčeniji | najogorčenija | najogorčenije | |
| genitiv | najogorčenijeg(a) | najogorčenije | najogorčenijeg(a) | |
| dativ | najogorčenijem(u) | najogorčenijoj | najogorčenijem(u) | |
| akuzativ | neživo živo |
najogorčeniji najogorčenijeg(a) |
najogorčeniju | najogorčenije |
| vokativ | najogorčeniji | najogorčenija | najogorčenije | |
| lokativ | najogorčenijem(u) | najogorčenijoj | najogorčenijem(u) | |
| instrumental | najogorčenijim | najogorčenijom | najogorčenijim | |
| množina | muški rod | ženski rod | srednji rod | |
| nominativ | najogorčeniji | najogorčenije | najogorčenija | |
| genitiv | najogorčenijih | najogorčenijih | najogorčenijih | |
| dativ | najogorčenijim(a) | najogorčenijim(a) | najogorčenijim(a) | |
| akuzativ | najogorčenije | najogorčenije | najogorčenija | |
| vokativ | najogorčeniji | najogorčenije | najogorčenija | |
| lokativ | najogorčenijim(a) | najogorčenijim(a) | najogorčenijim(a) | |
| instrumental | najogorčenijim(a) | najogorčenijim(a) | najogorčenijim(a) | |
Reference[uredi]
- „ogorčen” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1