ogrubjeti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /oɡrǔːbjeti/
- Hifenacija: o‧gru‧bje‧ti
Glagol[uredi]
ogrúbjeti (ćirilica огру́бјети) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola ogrubjeti
Infinitiv: ogrubjeti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ogrúbjēvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
ogrubim | ogrubiš | ogrubi | ogrubimo | ogrubite | ogrube | |
Budućnost |
Futur I. |
ogrubjet ću1 ogrubjeću |
ogrubjet ćeš1 ogrubjećeš |
ogrubjet će1 ogrubjeće |
ogrubjet ćemo1 ogrubjećemo |
ogrubjet ćete1 ogrubjećete |
ogrubjet će1 ogrubjeće |
Futur II. |
budem ogrubio2 | budeš ogrubio2 | bude ogrubio2 | budemo ogrubjeli2 | budete ogrubjeli2 | budu ogrubjeli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
ogrubio2 sam | ogrubio2 si | ogrubio2 je | ogrubjeli2 smo | ogrubjeli2 ste | ogrubjeli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam ogrubio2 | bio si ogrubio2 | bio je ogrubio2 | bili smo ogrubjeli2 | bili ste ogrubjeli2 | bili su ogrubjeli2 | |
Aorist |
ogrubjeh | ogrubje | ogrubje | ogrubjesmo | ogrubjeste | ogrubješe | |
Kondicional I. |
ogrubio2 bih | ogrubio2 bi | ogrubio2 bi | ogrubjeli2 bismo | ogrubjeli2 biste | ogrubjeli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih ogrubio2 | bio bi ogrubio2 | bio bi ogrubio2 | bili bismo ogrubjeli2 | bili biste ogrubjeli2 | bili bi ogrubjeli2 | |
Imperativ |
- | ogrubi | - | ogrubimo | ogrubite | - | |
Glagolski pridjev radni |
ogrubio m. / ogrubjela f. / ogrubjelo n | ogrubjeli m. / ogrubjele f. / ogrubjela n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „ogrubjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu