oja

Izvor: Wiktionary

oja

oja (srpskohrvatski, ćir., оја)[uredi]

Imenica[uredi]

oja f (ćirilica оја)

Kategorije:

kol.


Oblici:

  1. óje [1]


Značenja:

  1. Dugačko drvo na kolima uz koje se uprežu volovi, ruda volovskih kola. [1]


Primeri:

  1. Gòveđe óje što dr̀ži járam. Tȏ je rúda između vȍlova. Tȏ je kao rúda. Ȍnda sa prȅdnjeg dȇla ȉma zàšrafljeno, ȍnda tȏ dr̀ži i gȏrnji i dȏnji krȃj od járma. Ȉma gȍre rȁšlje. [2] Krčedin [1]
  2. Kad vòlovi vúku plȕg, zȁpne se za óje, dȕže dȑvo kòje s jèdne stráne ȉma šèputku sa ȃlkom za kòju se zȁpne rudìca od kòlēčki a s drȕge stráne je prȅglaba u kòju se mȅte járam što vúku vòlovi. [2] Jazak [1]
  3. Ója — tȏ što lèži plȕg na njímekan. [3] [2] Novi Bečej Berkasovo Klenak Krušedol Kupinovo Golubinci Pačir Kula Turija Bačko Gradište Lalić Čurug Despotovo Deronje Zmajevo Vajska Gospođinci Kać Bačka Palanka Kikinda Itebej Žitište Orlovat Perlez Čenta Sefkerin [1]


Sinonimi:

  1. vúča [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 302.

Napomene[uredi]