ostrići

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /ǒstrit͡ɕi/
  • Hifenacija: o‧stri‧ći

Glagol[uredi]

òstrići (ćirilica о̀стрићи) svrš.

Šablon:prel Šablon:neprel

Kategorije:

trp.


Oblici:

  1. -ížēm se [1]
  2. -a, -o [1]


Značenja:

  1. Odrezati makazama, skinuti mašinom dlake (kosu, vunu) čoveku, životinji, odseći. [1]


Primeri:

  1. Kat se ostríže, ȍnak je dvȉzārka. [2] Bašaid [1]
  2. Òstriglī je. [3] [2] [4] Farkaždin Sivac Gospođinci Srpski Krstur [1]
  3. Ostrižena vuna zove se runo. [5] [1]


Izvedene reči:

  1. se [1]
  2. ostrižen [1]


Sinonimi:

  1. oceći [1]
  2. obrijati [1]



Konjugacija[uredi]

Reference[uredi]

  • ostrići” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 396. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta." je zadan više puta s različitim sadržajem
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 151.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 192, 197.
  5. Milivoje Milosavljević, Stočarstvo u severnom Banatu. — Rad, 12— 13, 1964, 69—101, str. 92.