otupjeti
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /otǔːpjeti/
- Hifenacija: o‧tup‧je‧ti
Glagol
[uredi]otúpjeti (ćirilica оту́пјети) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola otupjeti
| Infinitiv: otupjeti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: otúpjēvši | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
otupim | otupiš | otupi | otupimo | otupite | otupe | |
| Budućnost |
Futur I. |
otupjet ću1 otupjeću |
otupjet ćeš1 otupjećeš |
otupjet će1 otupjeće |
otupjet ćemo1 otupjećemo |
otupjet ćete1 otupjećete |
otupjet će1 otupjeće |
| Futur II. |
budem otupio2 | budeš otupio2 | bude otupio2 | budemo otupjeli2 | budete otupjeli2 | budu otupjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
otupio2 sam | otupio2 si | otupio2 je | otupjeli2 smo | otupjeli2 ste | otupjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam otupio2 | bio si otupio2 | bio je otupio2 | bili smo otupjeli2 | bili ste otupjeli2 | bili su otupjeli2 | |
| Aorist |
otupjeh | otupje | otupje | otupjesmo | otupjeste | otupješe | |
| Kondicional I. |
otupio2 bih | otupio2 bi | otupio2 bi | otupjeli2 bismo | otupjeli2 biste | otupjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih otupio2 | bio bi otupio2 | bio bi otupio2 | bili bismo otupjeli2 | bili biste otupjeli2 | bili bi otupjeli2 | |
| Imperativ |
- | otupi | - | otupimo | otupite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
otupio m. / otupjela f. / otupjelo n | otupjeli m. / otupjele f. / otupjela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „otupjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu