ovjenčavati
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /oʋjent͡ʃǎːʋati/
- Hifenacija: o‧vjen‧ča‧va‧ti
Glagol
[uredi]ovjenčávati (ćirilica овјенча́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola ovjenčavati
| Infinitiv: ovjenčavati | Glagolski prilog sadašnji: ovjenčávajūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: ovjenčávānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
ovjenčavam | ovjenčavaš | ovjenčava | ovjenčavamo | ovjenčavate | ovjenčavaju | |
| Budućnost |
Futur I. |
ovjenčavat ću1 ovjenčavaću |
ovjenčavat ćeš1 ovjenčavaćeš |
ovjenčavat će1 ovjenčavaće |
ovjenčavat ćemo1 ovjenčavaćemo |
ovjenčavat ćete1 ovjenčavaćete |
ovjenčavat će1 ovjenčavaće |
| Futur II. |
budem ovjenčavao2 | budeš ovjenčavao2 | bude ovjenčavao2 | budemo ovjenčavali2 | budete ovjenčavali2 | budu ovjenčavali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
ovjenčavao2 sam | ovjenčavao2 si | ovjenčavao2 je | ovjenčavali2 smo | ovjenčavali2 ste | ovjenčavali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam ovjenčavao2 | bio si ovjenčavao2 | bio je ovjenčavao2 | bili smo ovjenčavali2 | bili ste ovjenčavali2 | bili su ovjenčavali2 | |
| Imperfekt |
ovjenčavah | ovjenčavaše | ovjenčavaše | ovjenčavasmo | ovjenčavaste | ovjenčavahu | |
| Kondicional I. |
ovjenčavao2 bih | ovjenčavao2 bi | ovjenčavao2 bi | ovjenčavali2 bismo | ovjenčavali2 biste | ovjenčavali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih ovjenčavao2 | bio bi ovjenčavao2 | bio bi ovjenčavao2 | bili bismo ovjenčavali2 | bili biste ovjenčavali2 | bili bi ovjenčavali2 | |
| Imperativ |
- | ovjenčavaj | - | ovjenčavajmo | ovjenčavajte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
ovjenčavao m. / ovjenčavala f. / ovjenčavalo n | ovjenčavali m. / ovjenčavale f. / ovjenčavala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
ovjenčavan m. / ovjenčavana f. / ovjenčavano n | ovjenčavani m. / ovjenčavane f. / ovjenčavana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „ovjenčavati” u Hrvatskom jezičnom portalu