ovjeravati

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /oʋjerǎːʋati/
• Hifenacija: o‧vje‧ra‧va‧ti

Glagol

ovjerávati (ćirilica овјера́вати) nesvrš.

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija

Konjugacija glagola ovjeravati

Infinitiv: ovjeravati		Glagolski prilog sadašnji: ovjerávajūći		Glagolski prilog prošli: -		Glagolska imenica: ovjerávānje
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		ovjeravam	ovjeravaš	ovjerava	ovjeravamo	ovjeravate	ovjeravaju
Budućnost	Futur I.	ovjeravat ću1 ovjeravaću	ovjeravat ćeš1 ovjeravaćeš	ovjeravat će1 ovjeravaće	ovjeravat ćemo1 ovjeravaćemo	ovjeravat ćete1 ovjeravaćete	ovjeravat će1 ovjeravaće
	Futur II.	budem ovjeravao2	budeš ovjeravao2	bude ovjeravao2	budemo ovjeravali2	budete ovjeravali2	budu ovjeravali2
Prošlost	Perfekt	ovjeravao2 sam	ovjeravao2 si	ovjeravao2 je	ovjeravali2 smo	ovjeravali2 ste	ovjeravali2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam ovjeravao2	bio si ovjeravao2	bio je ovjeravao2	bili smo ovjeravali2	bili ste ovjeravali2	bili su ovjeravali2
	Imperfekt	ovjeravah	ovjeravaše	ovjeravaše	ovjeravasmo	ovjeravaste	ovjeravahu
Kondicional I.		ovjeravao2 bih	ovjeravao2 bi	ovjeravao2 bi	ovjeravali2 bismo	ovjeravali2 biste	ovjeravali2 bi
Kondicional II.		bio bih ovjeravao2	bio bi ovjeravao2	bio bi ovjeravao2	bili bismo ovjeravali2	bili biste ovjeravali2	bili bi ovjeravali2
Imperativ		-	ovjeravaj	-	ovjeravajmo	ovjeravajte	-
Glagolski pridjev radni		ovjeravao m. / ovjeravala f. / ovjeravalo n			ovjeravali m. / ovjeravale f. / ovjeravala n
Glagolski pridjev trpni		ovjeravan m. / ovjeravana f. / ovjeravano n			ovjeravani m. / ovjeravane f. / ovjeravana n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „ovjeravati” u Hrvatskom jezičnom portalu