ovlašćivati
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /oʋlaʃt͡ɕǐːʋati/
- Hifenacija: o‧vla‧šći‧va‧ti
Glagol
[uredi]ovlašćívati (ćirilica овлашћи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola ovlašćivati
| Infinitiv: ovlašćivati | Glagolski prilog sadašnji: ovlàšćujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: ovlašćívānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
ovlašćujem | ovlašćuješ | ovlašćuje | ovlašćujemo | ovlašćujete | ovlašćuju | |
| Budućnost |
Futur I. |
ovlašćivat ću1 ovlašćivaću |
ovlašćivat ćeš1 ovlašćivaćeš |
ovlašćivat će1 ovlašćivaće |
ovlašćivat ćemo1 ovlašćivaćemo |
ovlašćivat ćete1 ovlašćivaćete |
ovlašćivat će1 ovlašćivaće |
| Futur II. |
budem ovlašćivao2 | budeš ovlašćivao2 | bude ovlašćivao2 | budemo ovlašćivali2 | budete ovlašćivali2 | budu ovlašćivali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
ovlašćivao2 sam | ovlašćivao2 si | ovlašćivao2 je | ovlašćivali2 smo | ovlašćivali2 ste | ovlašćivali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam ovlašćivao2 | bio si ovlašćivao2 | bio je ovlašćivao2 | bili smo ovlašćivali2 | bili ste ovlašćivali2 | bili su ovlašćivali2 | |
| Imperfekt |
ovlašćivah | ovlašćivaše | ovlašćivaše | ovlašćivasmo | ovlašćivaste | ovlašćivahu | |
| Kondicional I. |
ovlašćivao2 bih | ovlašćivao2 bi | ovlašćivao2 bi | ovlašćivali2 bismo | ovlašćivali2 biste | ovlašćivali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih ovlašćivao2 | bio bi ovlašćivao2 | bio bi ovlašćivao2 | bili bismo ovlašćivali2 | bili biste ovlašćivali2 | bili bi ovlašćivali2 | |
| Imperativ |
- | ovlašćuj | - | ovlašćujmo | ovlašćujte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
ovlašćivao m. / ovlašćivala f. / ovlašćivalo n | ovlašćivali m. / ovlašćivale f. / ovlašćivala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
ovlašćivan m. / ovlašćivana f. / ovlašćivano n | ovlašćivani m. / ovlašćivane f. / ovlašćivana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „ovlašćivati” u Hrvatskom jezičnom portalu