polùtina

Izvor: Wiktionary

polùtina

polùtina (srpskohrvatski, ćir., полу̀тина)[uredi]

Imenica[uredi]

polùtina f (ćirilica полу̀тина)

Oblici:

  1. polutina [1]


Značenja:

  1. Polovina cigle. [1]
  2. Mera za površinu zemljišta. [1]


Primeri:

  1. Zagrízē u polùtinu jȁbuke i òstavi. Subotica [1]
  2. Tàko smo prȇ kázali: „Milùtinu po polùtinu", a tȏ u prȋči bȉo nȅki Milùtin koji níje ȉmo nȉšta, pa mu svȉ dáli njȉovu polùtinu, a nȁ kraj Milùtin ȉmo nȃjvȉše (Š — RS Žb Ču G; JT. [1]
  3. Òvāj zȋd je od polùtina (Su — L. [1]
  4. Slòži tȇ polùtine, trȅbaće ònē kad se nȅšto bȕde prȁvilo. Bačinci [1]
  5. Kȍ je dȍbio polùtinu, tȋm je tolìka dȃta lìvada kao òvim što ȉma sèsiju. [2] [3] Kumane Begeč Banatsko Aranđelovo Novi Bečej Melenci Itebej [1]


Sinonimi:

  1. polovina [1]
  2. polutka [1]
  3. devetica [4] Nadalj Čurug Gospođinci Žabalj Mošorin Kać Kovilj Titel [1]
  4. pola [4] Žabalj Kać [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 142.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 112, 156, 428.
  4. 4,0 4,1 Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.

Napomene[uredi]