politur

Izvor: Wiktionary

politur

politur (srpskohrvatski, ćir., политур)[uredi]

Imenica[uredi]

politur m (ćirilica политур)

Oblici:

  1. -úra [1]


Značenja:

  1. Tečnost kojom se premazuju cipele da bi imale sjaj. [1]


Primeri:

  1. Kad su finȋje cìpele, ȍnak mȁžemo s politúrom, bȉdedu sjȃjne i dȕgo mȍžedu da se nȍsu ako se čȉstu ka[d] trȅba. Jaša Tomić [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]