príja

Izvor: Wiktionary

príja

príja (srpskohrvatski, ćir., при́ја)[uredi]

Imenica[uredi]

príja f (ćirilica при́ја)

Kategorije:

hip.


Oblici:

  1. prija [1]


Značenja:

  1. Prijateljica. [1]
  2. Ženska osoba (u prijateljskom oslovljavanju). [1]
  3. Majka jednoga od bračnih drugova prema roditeljima drugog bračnog druga. [1]
  4. Rođaka jednoga od bračnih drugova prema rođacima drugog bračnog druga. [1]
  5. Devojka koja je došla u goste, obično iz drugog sela. [1]


Primeri:

  1. Imȁla sam jednu príju, rođȅnu, i škȍlsku drugarȉcu. Mȉ smo zȁjedno u škȍlu išle. Pavliš Sremska Mitrovica [1]
  2. Bíla nȅka príja na pìjaci, pa kȃže da je kàdgot bíla drugàrica s mòjōm mȁmom, njȋ dvȇ su iz ȉstog sèla. [2] [3] Laćarak Bačinci Subotica Turija Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina Orlovat Čenej Ivanda [1]
  3. Pòsvađale se príje, níje im tȏ pȓvi pȗt. Laćarak [1]
  4. Jȃ vȍlem mòju príju što je fȕrt tàka vȅsela; i snàva mi dòbra, al príja nȅ zna za mȕke i fȕrt se smèje. [2] [4] Šurjan Berkasovo Bačinci Sremska Mitrovica Dobrinci Subotica Mol Turija Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Kać Novi Sad Novi Kneževac Mokrin Itebej Jaša Tomić Boka Neuzina Jarkovac Orlovat Jasenovo Vračev Gaj Deska Ivanda [1]
  5. Dr̀ži sȅdam-ȍsam gȕsāka, náročito nȁša príja, sèstrina mi svȅkrva. Lovra Turija [1]
  6. Jȅ l, će da me upòznaš s príjom? Ti ćúti, a jȃ ću kav slȕčajno da naȋđem. [5] [3] Jaša Tomić Mol Turija Kać Novi Kneževac Mokrin Novo Miloševo Novi Bečej Kumane Melenci Šurjan Boka Neuzina Perlez Jasenovo Čenej Ivanda [1]
  7. Kad nekom u kuću dođe „gošća", prija — devojka sa strane, i to samo u zimskom periodu, domaćin ili domaćica priređuju prelo. [6] [1]
  8. Tako se u nekoj kući okupi što više njih mlađih, naročito ako u toj kući ima i neka „prija", devojka koja je došla u goste iz drugog, te sad treba prija da se provede. [7] [1]


Sinonimi:

  1. bȁba [1]
  2. udavača [8] [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. 3,0 3,1 Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  4. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 101.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 376.
  6. Mile Popov, Svadba u severnom Banatu. — Rad, 18—19, 1969—1970, 29—72, str. 38.
  7. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 109.
  8. Ljiljana Radulovački, Tradicionalna ishrana Srba u Sremu. Novi Sad (Matica srpska), 1996, 95 str, str. 5.

Napomene[uredi]