prčiti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /pr̂t͡ʃiti/
- Hifenacija: pr‧či‧ti
Glagol[uredi]
pȑčiti (ćirilica пр̏чити) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola prčiti
Infinitiv: prčiti | Glagolski prilog sadašnji: pȑčēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: pȑčēnje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
prčim | prčiš | prči | prčimo | prčite | prče | |
Budućnost |
Futur I. |
prčit ću1 prčiću |
prčit ćeš1 prčićeš |
prčit će1 prčiće |
prčit ćemo1 prčićemo |
prčit ćete1 prčićete |
prčit će1 prčiće |
Futur II. |
budem prčio2 | budeš prčio2 | bude prčio2 | budemo prčili2 | budete prčili2 | budu prčili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
prčio2 sam | prčio2 si | prčio2 je | prčili2 smo | prčili2 ste | prčili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam prčio2 | bio si prčio2 | bio je prčio2 | bili smo prčili2 | bili ste prčili2 | bili su prčili2 | |
Imperfekt |
prčah | prčaše | prčaše | prčasmo | prčaste | prčahu | |
Kondicional I. |
prčio2 bih | prčio2 bi | prčio2 bi | prčili2 bismo | prčili2 biste | prčili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih prčio2 | bio bi prčio2 | bio bi prčio2 | bili bismo prčili2 | bili biste prčili2 | bili bi prčili2 | |
Imperativ |
- | prči | - | prčimo | prčite | - | |
Glagolski pridjev radni |
prčio m. / prčila f. / prčilo n | prčili m. / prčile f. / prčila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
prčen m. / prčena f. / prčeno n | prčeni m. / prčene f. / prčena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „prčiti” u Hrvatskom jezičnom portalu