pričvršćivati
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /prit͡ʃʋrʃt͡ɕǐːʋati/
- Hifenacija: pri‧čvr‧šći‧va‧ti
Glagol
[uredi]pričvršćívati (ćirilica причвршћи́вати) nesvrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) učvršćivati, učvršćavati, čvrstiti [1]
Sinonimi:
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola pričvršćivati
| Infinitiv: pričvršćivati | Glagolski prilog sadašnji: pričvr̀šćujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: pričvršćívānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
pričvršćujem | pričvršćuješ | pričvršćuje | pričvršćujemo | pričvršćujete | pričvršćuju | |
| Budućnost |
Futur I. |
pričvršćivat ću1 pričvršćivaću |
pričvršćivat ćeš1 pričvršćivaćeš |
pričvršćivat će1 pričvršćivaće |
pričvršćivat ćemo1 pričvršćivaćemo |
pričvršćivat ćete1 pričvršćivaćete |
pričvršćivat će1 pričvršćivaće |
| Futur II. |
budem pričvršćivao2 | budeš pričvršćivao2 | bude pričvršćivao2 | budemo pričvršćivali2 | budete pričvršćivali2 | budu pričvršćivali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
pričvršćivao2 sam | pričvršćivao2 si | pričvršćivao2 je | pričvršćivali2 smo | pričvršćivali2 ste | pričvršćivali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam pričvršćivao2 | bio si pričvršćivao2 | bio je pričvršćivao2 | bili smo pričvršćivali2 | bili ste pričvršćivali2 | bili su pričvršćivali2 | |
| Imperfekt |
pričvršćivah | pričvršćivaše | pričvršćivaše | pričvršćivasmo | pričvršćivaste | pričvršćivahu | |
| Kondicional I. |
pričvršćivao2 bih | pričvršćivao2 bi | pričvršćivao2 bi | pričvršćivali2 bismo | pričvršćivali2 biste | pričvršćivali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih pričvršćivao2 | bio bi pričvršćivao2 | bio bi pričvršćivao2 | bili bismo pričvršćivali2 | bili biste pričvršćivali2 | bili bi pričvršćivali2 | |
| Imperativ |
- | pričvršćuj | - | pričvršćujmo | pričvršćujte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
pričvršćivao m. / pričvršćivala f. / pričvršćivalo n | pričvršćivali m. / pričvršćivale f. / pričvršćivala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
pričvršćivan m. / pričvršćivana f. / pričvršćivano n | pričvršćivani m. / pričvršćivane f. / pričvršćivana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „pričvršćivati” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1