pribrojiti
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /pribrǒjiti/
- Hifenacija: pri‧bro‧ji‧ti
Glagol
[uredi]pribròjiti (ćirilica прибро̀јити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) svezati, apsorbovati, fig. zagrliti fig., obgrliti, prigrliti, fam. usisati fam., sastaviti, priljubiti obuhvatiti, priviti, ubrojati, pričvrljiti fam., pribrojiti, objediniti, slepiti, opsegnuti, uvući, spojiti, svezati, apsorbovati, zagrliti fig., obgrliti, prigrliti, usisati fam., sastaviti, priljubiti obuhvatiti, priviti, ubrojati, pričvrljiti fam., pribrojiti, objediniti, slepiti, opsegnuti, uvući, spojiti, anektirati (~ jednu zemlju drugoj), priključiti [1]
Sinonimi:
- svezati, apsorbovati, fig. zagrliti fig., obgrliti, prigrliti, fam. usisati fam., sastaviti, priljubiti obuhvatiti, priviti, ubrojati, pričvrljiti fam., pribrojiti, objediniti, slepiti, opsegnuti, uvući, spojiti, svezati, apsorbovati, zagrliti fig., obgrliti, prigrliti, usisati fam., sastaviti, priljubiti obuhvatiti, priviti, ubrojati, pričvrljiti fam., pribrojiti, objediniti, slepiti, opsegnuti, uvući, spojiti, anektirati (~ jednu zemlju drugoj), priključiti [1]
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola pribrojiti
Infinitiv: pribrojiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: pribrojivši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
pribrojim | pribrojiš | pribroji | pribrojimo | pribrojite | pribroje | |
Budućnost |
Futur I. |
pribrojit ću1 pribrojiću |
pribrojit ćeš1 pribrojićeš |
pribrojit će1 pribrojiće |
pribrojit ćemo1 pribrojićemo |
pribrojit ćete1 pribrojićete |
pribrojit će1 pribrojiće |
Futur II. |
budem pribrojio2 | budeš pribrojio2 | bude pribrojio2 | budemo pribrojili2 | budete pribrojili2 | budu pribrojili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
pribrojio2 sam | pribrojio2 si | pribrojio2 je | pribrojili2 smo | pribrojili2 ste | pribrojili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam pribrojio2 | bio si pribrojio2 | bio je pribrojio2 | bili smo pribrojili2 | bili ste pribrojili2 | bili su pribrojili2 | |
Aorist |
pribrojih | pribroji | pribroji | pribrojismo | pribrojiste | pribrojiše | |
Kondicional I. |
pribrojio2 bih | pribrojio2 bi | pribrojio2 bi | pribrojili2 bismo | pribrojili2 biste | pribrojili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih pribrojio2 | bio bi pribrojio2 | bio bi pribrojio2 | bili bismo pribrojili2 | bili biste pribrojili2 | bili bi pribrojili2 | |
Imperativ |
- | pribroji | - | pribrojimo | pribrojite | - | |
Glagolski pridjev radni |
pribrojio m. / pribrojila f. / pribrojilo n | pribrojili m. / pribrojile f. / pribrojila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
pribrojen m. / pribrojena f. / pribrojeno n | pribrojeni m. / pribrojene f. / pribrojena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
[uredi]- „pribrojiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1