razglašivati
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /razɡlaʃǐːʋati/
- Hifenacija: ra‧zgla‧ši‧va‧ti
Glagol[uredi]
razglašívati (ćirilica разглаши́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola razglašivati
Infinitiv: razglašivati | Glagolski prilog sadašnji: razglàšujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: razglašívānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
razglašujem | razglašuješ | razglašuje | razglašujemo | razglašujete | razglašuju | |
Budućnost |
Futur I. |
razglašivat ću1 razglašivaću |
razglašivat ćeš1 razglašivaćeš |
razglašivat će1 razglašivaće |
razglašivat ćemo1 razglašivaćemo |
razglašivat ćete1 razglašivaćete |
razglašivat će1 razglašivaće |
Futur II. |
budem razglašivao2 | budeš razglašivao2 | bude razglašivao2 | budemo razglašivali2 | budete razglašivali2 | budu razglašivali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
razglašivao2 sam | razglašivao2 si | razglašivao2 je | razglašivali2 smo | razglašivali2 ste | razglašivali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam razglašivao2 | bio si razglašivao2 | bio je razglašivao2 | bili smo razglašivali2 | bili ste razglašivali2 | bili su razglašivali2 | |
Imperfekt |
razglašivah | razglašivaše | razglašivaše | razglašivasmo | razglašivaste | razglašivahu | |
Kondicional I. |
razglašivao2 bih | razglašivao2 bi | razglašivao2 bi | razglašivali2 bismo | razglašivali2 biste | razglašivali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih razglašivao2 | bio bi razglašivao2 | bio bi razglašivao2 | bili bismo razglašivali2 | bili biste razglašivali2 | bili bi razglašivali2 | |
Imperativ |
- | razglašuj | - | razglašujmo | razglašujte | - | |
Glagolski pridjev radni |
razglašivao m. / razglašivala f. / razglašivalo n | razglašivali m. / razglašivale f. / razglašivala n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
razglašivan m. / razglašivana f. / razglašivano n | razglašivani m. / razglašivane f. / razglašivana n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „razglašivati” u Hrvatskom jezičnom portalu