razvući
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /rǎzʋuːt͡ɕi/
- Hifenacija: raz‧vu‧ći
Glagol
[uredi]ràzvūći (ćirilica ра̀звӯћи) svrš.
Šablon:prel Šablon:neprel
Oblici:
Izrazi:
- Kosti mu kere po grobljurazvlačile ("kletva"). [1]
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola razvući
| Infinitiv: razvući | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ràzvukāvši | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
razvučem | razvučeš | razvuče | razvučemo | razvučete | razvuku | |
| Budućnost |
Futur I. |
razvući ću | razvući ćeš | razvući će | razvući ćemo | razvući ćete | razvući će |
| Futur II. |
budem razvukao1 | budeš razvukao1 | bude razvukao1 | budemo razvukli1 | budete razvukli1 | budu razvukli1 | |
| Prošlost |
Perfekt |
razvukao1 sam | razvukao1 si | razvukao1 je | razvukli1 smo | razvukli1 ste | razvukli1 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam razvukao1 | bio si razvukao1 | bio je razvukao1 | bili smo razvukli1 | bili ste razvukli1 | bili su razvukli1 | |
| Aorist |
razvukoh | razvuče | razvuče | razvukosmo | razvukoste | razvukoše | |
| Kondicional I. |
razvukao1 bih | razvukao1 bi | razvukao1 bi | razvukli1 bismo | razvukli1 biste | razvukli1 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih razvukao1 | bio bi razvukao1 | bio bi razvukao1 | bili bismo razvukli1 | bili biste razvukli1 | bili bi razvukli1 | |
| Imperativ |
- | razvuci | - | razvucimo | razvucite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
razvukao m. / razvukla f. / razvuklo n | razvukli m. / razvukle f. / razvukla n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
razvučen m. / razvučena f. / razvučeno n | razvučeni m. / razvučene f. / razvučena n | |||||
| 1 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola | |||||||
Reference
[uredi]- „razvući” u Hrvatskom jezičnom portalu