rudjeti
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /rǔːdjeti/
- Hifenacija: rud‧je‧ti
Glagol
[uredi]rúdjeti (ćirilica ру́дјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola rudjeti
| Infinitiv: rudjeti | Glagolski prilog sadašnji: rúdēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: rúđēnje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
rudim | rudiš | rudi | rudimo | rudite | rude | |
| Budućnost |
Futur I. |
rudjet ću1 rudjeću |
rudjet ćeš1 rudjećeš |
rudjet će1 rudjeće |
rudjet ćemo1 rudjećemo |
rudjet ćete1 rudjećete |
rudjet će1 rudjeće |
| Futur II. |
budem rudio2 | budeš rudio2 | bude rudio2 | budemo rudjeli2 | budete rudjeli2 | budu rudjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
rudio2 sam | rudio2 si | rudio2 je | rudjeli2 smo | rudjeli2 ste | rudjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam rudio2 | bio si rudio2 | bio je rudio2 | bili smo rudjeli2 | bili ste rudjeli2 | bili su rudjeli2 | |
| Imperfekt |
ruđah | ruđaše | ruđaše | ruđasmo | ruđaste | ruđahu | |
| Kondicional I. |
rudio2 bih | rudio2 bi | rudio2 bi | rudjeli2 bismo | rudjeli2 biste | rudjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih rudio2 | bio bi rudio2 | bio bi rudio2 | bili bismo rudjeli2 | bili biste rudjeli2 | bili bi rudjeli2 | |
| Imperativ |
- | rudi | - | rudimo | rudite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
rudio m. / rudjela f. / rudjelo n | rudjeli m. / rudjele f. / rudjela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „rudjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu