slȁva

Izvor: Wiktionary

slȁva

slȁva (srpskohrvatski, ćir., сла̏ва)[uredi]

Imenica[uredi]

slȁva f (ćirilica сла̏ва)

Oblici:

  1. slava, slȁva [1]


Značenja:

  1. Dobar glas, ugled, čuvenost. [1]
  2. Krsno ime, dan sveca zaštitnika. [1]
  3. Običaj kojim domaćin obezbeđuje da mu na krsnu slavu dođu oni kod kojih je on išao. [1]
  4. Praznik posvećen velikom pomoru stoke. [1]
  5. Crkveni ili društveni godišnji praznik. [1]
  6. Velika slava. [1]


Primeri:

  1. Ȅto, Stéva Àleksić je óde žívio i rádio ikonòstas, dožívio vȅliku slȁvu i pròčuo se svȕd. Jaša Tomić [1]
  2. Bíli smo siròmasi, al od tȏg smo žívili, od njȇne slȁve. [2] Aradac Subotica Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Šurjan Boka Neuzina [1]
  3. Ȏn ùžīva vèliku slȁvu kod mȅštāna, ȕčen čȍvek pa mu i príliči. Laćarak [1]
  4. Prȁvilo se kȍljivo za slȁvu. Stari Slankamen [1]
  5. Bȉo mi júče mȏj kȗm Péra nà slavu, dȍno svèga i svȁčega da se pokȃže, a nà kraj tàki smo se nacvŕcali da mi pȕca gláva. Šurjan [1]
  6. Dòšō mu pópa ù kuću da svȇti vòdicu ò slavi. Laćarak [1]
  7. Za slȁvu se klȁlo ȕvek prȃse. [3] [4] [5] [2] Banatska Palanka Jamena Subotica Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Novi Sad Novo Miloševo Itebej Jaša Tomić Boka Neuzina Jarkovac Tomaševac Kruščica [1]
  8. U Sremu je običaj „zarađivanje slave” da bi se obezbedio uzvraćaj zvanica na sopstvenu slavu. [6] [1]
  9. U Sremu se porodična slava zove krsna slava, krsno ime ili služba božija, a porodice koje je proslavljaju su svečari ( — St) [EIS 100]. [6] [1]
  10. Ȏn je [rođen] na pòjutarje Svètog Nìkole, nȁše kȑsne slȁve. Šimanovci [1]
  11. A ùstō i mȋ držímo kȑsnu slȁvu. Novi Sad [1]
  12. Sȁd nam dolȁzi kȑsna slȁva — Mȃla gospoȉna. Vršac Novo Miloševo Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina Pavliš [1]
  13. Mȏg òca je kr̀sna slȁva Đȗrđevdan. Elemir [1]
  14. Ìmō sam gòstīju zà slavu, pa sam ì njī vòdijo ù crkvu, na slùžbu. Laćarak [1]
  15. Nȁša vȅlika slȁva u sèlo je lȅtnji Svȇti Nìkola, tȏ pȁda u dvàjes drȕgi mȁj, i ȍnak se skȕpimo svȉ pravoslávci u pȏrtu posle slùžbe i tȗ se jȇ i pȉje. [3] [2] Boka Čerević Vojka Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Tovariševo Kać Jaša Tomić Šurjan Neuzina Veliki Gaj Jarkovac [1]
  16. Sȁd jèdna prȁvi, sȁd drȕga, náročito kad je bílo Tri jerárha, tȃ slȁva, tȏ je bíla čuvèna slȁva Tri jerárha. Novi Sad [1]
  17. U Bànat ȉmaš mlȍgo krúpni slȃva: Dȏvi, Spȁsovdan, Vèlika gospojìna, Pètrovdan; tȏ se svȅ slȁvi nȁveliko. Šurjan Jaša Tomić Boka Neuzina [1]
  18. Seoska zavetina i „marvena slava” su u ovom selu ujedno, na dan 25. maja po starom kalendaru. [7] Zagajica [1]
  19. Sȁd rétko ìdem na tȇ slȁve sȅoske. [8] Novi Sad Jamena Berkasovo Stapar Bačka Palanka [1]
  20. Bíle su slȁve, tȇ cr̀kvene slȁve. Bačinci [1]
  21. I tȗ je bíla cr̀kvena slȁva. Martonoš [1]
  22. Tȏ je bílo glàvna zȃbava kad dȏđe crkvèna slȁva. Kula [1]


Sinonimi:

  1. slavlje Subotica [1]


Izrazi:

  1. Slavu ti dečju! ("blag prekor"). Jasenovo [1]
  2. Slȁvitislȁvu ("proslavljati krsno ime"; "Slȁvili smo slȁvu"). Tomaševac [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. 3,0 3,1 Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 106, 107. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu)." je zadan više puta s različitim sadržajem
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 161.
  5. Vera Milutinović, Krsna slava u jugoistočnom Banatu. — Rad, 3, 1954, 281—284, str. 282.
  6. 6,0 6,1 Ljiljana Radulovački, Tradicionalna ishrana Srba u Sremu. Novi Sad (Matica srpska), 1996, 95 str, str. 66.
  7. Milenko S. Filipović, Jarilo kod Srba u Banatu. — ZDN, 8, 1954, 42—55, str. 43.
  8. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 100.

Napomene[uredi]