smjerati
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /smjěːrati/
- Hifenacija: smje‧ra‧ti
Glagol
[uredi]smjérati (ćirilica смје́рати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola smjerati
| Infinitiv: smjerati | Glagolski prilog sadašnji: smjérajūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: smjérānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
smjeram | smjeraš | smjera | smjeramo | smjerate | smjeraju | |
| Budućnost |
Futur I. |
smjerat ću1 smjeraću |
smjerat ćeš1 smjeraćeš |
smjerat će1 smjeraće |
smjerat ćemo1 smjeraćemo |
smjerat ćete1 smjeraćete |
smjerat će1 smjeraće |
| Futur II. |
budem smjerao2 | budeš smjerao2 | bude smjerao2 | budemo smjerali2 | budete smjerali2 | budu smjerali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
smjerao2 sam | smjerao2 si | smjerao2 je | smjerali2 smo | smjerali2 ste | smjerali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam smjerao2 | bio si smjerao2 | bio je smjerao2 | bili smo smjerali2 | bili ste smjerali2 | bili su smjerali2 | |
| Imperfekt |
smjerah | smjeraše | smjeraše | smjerasmo | smjeraste | smjerahu | |
| Kondicional I. |
smjerao2 bih | smjerao2 bi | smjerao2 bi | smjerali2 bismo | smjerali2 biste | smjerali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih smjerao2 | bio bi smjerao2 | bio bi smjerao2 | bili bismo smjerali2 | bili biste smjerali2 | bili bi smjerali2 | |
| Imperativ |
- | smjeraj | - | smjerajmo | smjerajte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
smjerao m. / smjerala f. / smjeralo n | smjerali m. / smjerale f. / smjerala n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „smjerati” u Hrvatskom jezičnom portalu