smočiti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /smǒt͡ʃiti/
- Hifenacija: smo‧či‧ti
Glagol[uredi]
smòčiti (ćirilica смо̀чити) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola smočiti
Infinitiv: smočiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: smòčīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
smočim | smočiš | smoči | smočimo | smočite | smoče | |
Budućnost |
Futur I. |
smočit ću1 smočiću |
smočit ćeš1 smočićeš |
smočit će1 smočiće |
smočit ćemo1 smočićemo |
smočit ćete1 smočićete |
smočit će1 smočiće |
Futur II. |
budem smočio2 | budeš smočio2 | bude smočio2 | budemo smočili2 | budete smočili2 | budu smočili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
smočio2 sam | smočio2 si | smočio2 je | smočili2 smo | smočili2 ste | smočili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam smočio2 | bio si smočio2 | bio je smočio2 | bili smo smočili2 | bili ste smočili2 | bili su smočili2 | |
Aorist |
smočih | smoči | smoči | smočismo | smočiste | smočiše | |
Kondicional I. |
smočio2 bih | smočio2 bi | smočio2 bi | smočili2 bismo | smočili2 biste | smočili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih smočio2 | bio bi smočio2 | bio bi smočio2 | bili bismo smočili2 | bili biste smočili2 | bili bi smočili2 | |
Imperativ |
- | smoči | - | smočimo | smočite | - | |
Glagolski pridjev radni |
smočio m. / smočila f. / smočilo n | smočili m. / smočile f. / smočila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
smočen m. / smočena f. / smočeno n | smočeni m. / smočene f. / smočena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „smočiti” u Hrvatskom jezičnom portalu