spuzati
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /spûzati/
- Hifenacija: spu‧za‧ti
Glagol[uredi]
spȕzati (ćirilica спу̏зати) svrš.
Oblici:
Značenja:
- Puzeći silaziti, spustiti se, spuštati se (obično sankama). [1]
Primeri:
- Deca od snega napravila breg, pa se ceo dan spuzaju. Kovilj [1]
- Spuzali smo se saonicama sa brega u dolinu. Begeč [1]
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola spuzati
Infinitiv: spuzati | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: spȕzāvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
spužem | spužeš | spuže | spužemo | spužete | spužu | |
Budućnost |
Futur I. |
spuzat ću1 spuzaću |
spuzat ćeš1 spuzaćeš |
spuzat će1 spuzaće |
spuzat ćemo1 spuzaćemo |
spuzat ćete1 spuzaćete |
spuzat će1 spuzaće |
Futur II. |
budem spuzao2 | budeš spuzao2 | bude spuzao2 | budemo spuzali2 | budete spuzali2 | budu spuzali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
spuzao2 sam | spuzao2 si | spuzao2 je | spuzali2 smo | spuzali2 ste | spuzali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam spuzao2 | bio si spuzao2 | bio je spuzao2 | bili smo spuzali2 | bili ste spuzali2 | bili su spuzali2 | |
Aorist |
spuzah | spuza | spuza | spuzasmo | spuzaste | spuzaše | |
Kondicional I. |
spuzao2 bih | spuzao2 bi | spuzao2 bi | spuzali2 bismo | spuzali2 biste | spuzali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih spuzao2 | bio bi spuzao2 | bio bi spuzao2 | bili bismo spuzali2 | bili biste spuzali2 | bili bi spuzali2 | |
Imperativ |
- | spuži | - | spužimo | spužite | - | |
Glagolski pridjev radni |
spuzao m. / spuzala f. / spuzalo n | spuzali m. / spuzale f. / spuzala n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „spuzati” u Hrvatskom jezičnom portalu