sreda

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /srêːda/
  • Hifenacija: sre‧da

Prilog[uredi]

srȇda (ćirilica сре̑да)


Oblici:

  1. sréda [1]


Značenja:

  1. Treći dan u nedelji. [1]
  2. Prva sreda posle Uskrsa. [1]
  3. Sreda pred Uskrs. Vršac[1]
  4. Prva sreda uskršnjeg posta. Vršac[1]
  5. Isto. Vršac[1]
  6. Mesto (više ili manje) udaljeno od krajeva čega, središte, centar. [1]
  7. Vrsta dečije igre. [2][1]
  8. Tačka ili položaj koji se ne nalazi tačno na sredini. Novi Bečej[1]
  9. Unutrašnjost hleba, mekši deo hleba. [1]


Primeri:

  1. Karaševci smatraju da je za početak radova najpogodniji dan „ponedelnik", ali može se rad započeti i „u sredu". [3] Krašovo [1]
  2. Ù srēdu sam i[h] okúpala, presvúkla i tȏ zȁjtra, i dȉ su bíli, štȁ su rádili, a prȉdveče dòšli kàvani ko da su se váljali u blȁto. [4] Jaša Tomić Deronje Novi Kneževac Novo Miloševo Elemir Šurjan Boka Neuzina Izbište Čenta [1]
  3. Prva sreda po Uskrsu je „garava sreda". Toga dana najstariji momci u selu vuku panj kroz selo sa nekoliko svojih nagaravljenih drugova uz pratnju svirača. [5] Ostojićevo [1]
  4. Preséci pȓvo kȍre po srédi, da vȉdimo kȁko će ȍnak da bȉde, pa ȍnak mȁži i rȇđaj jèdno nȁ drugo da bȉde lȇp fȉlovan kòlāč. [6] [7] [8] Jaša Tomić Dobrinci Rumenka Kać Vilovo Srpski Krstur Novi Kneževac Mokrin Bašaid Itebej Kumane Žitište Elemir Šurjan Boka Neuzina Tomaševac Orlovat Farkaždin Čenta Baranda Vršac Pavliš Crvena Crkva Kalaz Deska [1]
  5. Tȏ što ìde po srédi — tȏ je slȅme. Martonoš [1]
  6. Tȏ su ìgrale dvȅ dèvōjke i mòmak u srédi. Laćarak [1]
  7. Meni oceci od srede. Novi Kneževac [1]


Sinonimi:

  1. sredina [1]


Izrazi:

  1. Fale mu ˜ i krajevi ("sve mu nedostaje"). Sombor [1]



Reference[uredi]

  • sreda” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 106.
  3. Mihaj N. Radan, Obredi, verovanja i običaji Karaševaka vezani za izgradnju kuće. — Glasnik Etnografskog instituta SANU, knj. XLIX , Beograd, 2000, 91—99, str. 93, 95.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  5. Milivoje Milosavljević, Etnološka građa o Srbima u Ostojićevu. — Rad, 26, 1980, 141—165, str. 159.
  6. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  7. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 139.
  8. Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 143.