stidjeti
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /stǐːdjeti/
- Hifenacija: sti‧dje‧ti
Glagol
[uredi]stídjeti (ćirilica сти́дјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola stidjeti
| Infinitiv: stidjeti | Glagolski prilog sadašnji: -dēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
stidim | stidiš | stidi | stidimo | stidite | stide | |
| Budućnost |
Futur I. |
stidjet ću1 stidjeću |
stidjet ćeš1 stidjećeš |
stidjet će1 stidjeće |
stidjet ćemo1 stidjećemo |
stidjet ćete1 stidjećete |
stidjet će1 stidjeće |
| Futur II. |
budem stidio2 | budeš stidio2 | bude stidio2 | budemo stidjeli2 | budete stidjeli2 | budu stidjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
stidio2 sam | stidio2 si | stidio2 je | stidjeli2 smo | stidjeli2 ste | stidjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam stidio2 | bio si stidio2 | bio je stidio2 | bili smo stidjeli2 | bili ste stidjeli2 | bili su stidjeli2 | |
| Imperfekt |
stiđah | stiđaše | stiđaše | stiđasmo | stiđaste | stiđahu | |
| Kondicional I. |
stidio2 bih | stidio2 bi | stidio2 bi | stidjeli2 bismo | stidjeli2 biste | stidjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih stidio2 | bio bi stidio2 | bio bi stidio2 | bili bismo stidjeli2 | bili biste stidjeli2 | bili bi stidjeli2 | |
| Imperativ |
- | stidi | - | stidimo | stidite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
stidio m. / stidjela f. / stidjelo n | stidjeli m. / stidjele f. / stidjela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference
[uredi]- „stidjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu