suđenik
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /sûːd͡ʑeniːk/
- Hifenacija: su‧đe‧nik
Imenica[uredi]
sȗđenīk m (ćirilica су̑ђенӣк)
Oblici:
Značenja:
- Muškarac koji je sudbinom određen da nekoj ženskoj osobi postane muž. [1]
Primeri:
- Da bi devojka sanjala suđenika, stavljala je pod glavu uoči Đurđevdana mušku košulju, ogledalo i češalj ( — J). [2] [1]
- Prȇ su žéne tkále. I kad zavȓšidu tkánje, ȍnda se rȁduju ćérki i zóvu je da ispȁdne tȑska i da iznȅse tu tȑsku na ȕlicu. Kat čȕje glȃs, ȉme, táko će da joj se zóve suđenȋk. [3] Pavliš Boka [1]
Sinonimi:
Deklinacija[uredi]
deklinacija imenice suđenik
jednina | množina | |
---|---|---|
nominativ | suđenik | suđenici |
genitiv | suđenika | suđenika |
dativ | suđeniku | suđenicima |
akuzativ | suđenika | suđenike |
vokativ | suđeniče | suđenici |
lokativ | suđeniku | suđenicima |
instrumental | suđenikom | suđenicima |
Reference[uredi]
- „suđenik” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Mila Bosić, Đurđevdanski običaji i verovanja Srba u Vojvodini. — Rad, 35, 1993, 161—176, str. 171.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 55.