svanuće

Iz Wiktionary
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /sʋanǔːt͡ɕe/
  • Hifenacija: sva‧nu‧će

Imenica[uredi]

svanúće n (ćirilica свану́ће)


Oblici:

  1. svanȗće Boka Orlovat [1], svànūće, svanúće [2]

Značenja:

  1. Osvit, svitanje, zora. [2]

Primeri:

  1. Kad je zȍra, svanúće, navúču ovȅ govórdžije, mȏmci tulȕzine, pȃlu vȁtru. [3] Jasenovo Gospođinci Novi Sad [2]
  2. A kad je ȍbran kukùruz, mȋ nȍću ùranimo rȁno i do svanúća poséčemo tulùzinu, dok je mȅkana od ròse — nȍću je mȁlo vlažnȋja. [4] Jaša Tomić [2]
  3. Pȍse se razmȅtu, a mȉ svóji ostȁnemo do svanúća. Vršac [2]
  4. Tàka je bíla kòmānda, a sàd tȅraj do svànūća. Vilovo [2]
  5. Trȅbam da ìdem do svànūća. [1] [5] Perlez Novo Miloševo Itebej Boka Sefkerin [2]

Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • svanuće” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 55. Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam." je zadan više puta s različitim sadržajem
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 11.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 164.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 245.