svetiti

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /sʋěːtiti/
  • Hifenacija: sve‧ti‧ti

Glagol[uredi]

svétiti (ćirilica све́тити) nesvrš.

Šablon:prel Šablon:neprel

Imenica[uredi]

svetiti, Imenica|{{{rod}}}

Oblici:

  1. -im [1]


Značenja:

  1. Vršiti nad nečim crkveni obred posvećenja, osvećivati. [1]


Primeri:

  1. Do oko 1918. održavao se običaj da dečaci idu po kućama i „svete vodicu”. [2] Jarkovac Novi Kneževac [1]
  2. Pópa je svétio kȑst, kòlāč se mésio. Novi Sad [1]
  3. Nè znāš da donèsu ù crkvu da svȇte i da je samlevèno? Subotica [1]
  4. Dòlazi da nam svȇti vòdicu. [3] Elemir Gospođinci Kać Novo Miloševo [1]
  5. Pa ga svȇtu, pa ga pȃlu. Đala [1]


Izvedene reči:

  1. svéćēnje [1]


Sinonimi:

  1. osvetivati [1]


Izrazi:

  1. Svétiti vòdicu. — Pópa je dòlazio da svȇti vòdicu ù kuću ("Pópa je dòlazio da svȇti vòdicu ù kuću"). Sanad [1]



Konjugacija[uredi]

Reference[uredi]

  • svetiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 107.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 122.