tȓn

Izvor: Wiktionary

tȓn

tȓn (srpskohrvatski, ćir., тр̑н)[uredi]

Imenica[uredi]

tȓn m (ćirilica тр̑н)

Imenica[uredi]

tȓn m (ćirilica тр̑н)

Imenica[uredi]

tȓn m (ćirilica тр̑н)

Kategorije:

bot.


Oblici:

  1. trn [1]


Značenja:

  1. Ononis spinosa. [1]
  2. Kao deo botaničkih naziva. [1]
  3. Crataegus oxyacantha. Lovra[1]
  4. Onopordon acanthium. [1]
  5. Ononis spinosa. [2] Neštin[1]
  6. Trnovita biljka. [1]


Primeri:

  1. Kòkōške dìvije su žúte, òne lèžu ȕ trsku, ù trnje. [3] [4] [5] Novo Miloševo Sivac Itebej Jasenovo [1]
  2. Bìla je tȕ još i nȅka brána — nȅki su prȁvili od tȓnja, a nȅki od metála. Bačinci [1]
  3. Trnjine imaju mnogo trnja. Begeč [1]
  4. Tȏ lìlavo cvèta, a tȏ ìma bódlje kot svȁkog lȋsta, pa nè smēš, ubòde ko ìgla. Tȏ je zéčiji tȓn. Vȅliko dȍsta naráste, nè sme zȇc próći svȁki, ubòstī se. Zéčiji trn, ko ȉgle ìma, tàko dȕgačko, nù[z] svaki lȋst ìma ko ȉgle šìljasto. [2] Bačka Palanka Deronje Despotovo Silbaš Tovariševo Obrež [1]
  5. Mȋ ga zovémo magarèćiji tȓn, tȏ crvèno cvàtī. Ȏn ìmā ònu sȉtnu bódlju, a naráste ì ōn vȅliki, ràšīri se na dòbrōj zèmlji. Tȃj magarèćiji tȓn što ga mȋ zovémo, crvèno cvàtī. Crvèno cvàtī i pròsipa ònu, ko gȍd òvū pȁučinu, štà li je, pròsipa, znȃš. Bòde, ȏn sȁv bòde. A zàtō ga kȃžu da zòvu, bȁš su ga zàtō kòd nās nȁzvāli magarèćiji tȓn što, mȋ smo čúvali ȏvce, pa màgarac ȍde, pa tȏ nȉko nè jede, a ȏn odgríze, ȍnda su ga pò tōm nȁzvāli magarèćiji tȓn. [2] Deronje [1]
  6. Tr̀njina, tȍ je ȉsto tȓn. Ráste tàko, ȉma bódljicu, kao sìtnija trȅšnja. Tȍ ȍnda ȉsto kad dȏđe jȅsēn, kad je ùvati mrȁz, zàmetne, mȍš jȅsti. [6] Bukovac [1]


Izvedene reči:

  1. tȓnje [1]


Sinonimi:

  1. trnjina [6] [7] Bukovac Kovilj [1]


Izrazi:

  1. Zabadati se kotrn u zdravu nogu ("stvarati teškoće bez potrebe"; "Zabada se ko trn u zdravu nogu"). Jasenovo [1]
  2. provesti se ko bos potrnju ("loše proći"; "Provo se ko bos po trnju"). Jasenovo Vršac [1]
  3. sedeti ko natrnje ("biti u stanju neizvesnosti"; "Sedim ko na trnje"). Jasenovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Marija Špis-Ćulum, Fitonimija jugozapadne Bačke. — SDZb, H£I, 1995, 397—490.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 123.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 34.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 84.
  6. 6,0 6,1 Dejan Miloradov, Dendronimi Fruške gore (rukopis).
  7. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).

Napomene[uredi]