uprijeti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /ǔprijeːti/
- Hifenacija: u‧pri‧je‧ti
Glagol[uredi]
ùprijēti (ćirilica у̀прије̄ти) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola uprijeti
Infinitiv: uprijeti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ùprijēvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
uprem | upreš | upre | upremo | uprete | upru | |
Budućnost |
Futur I. |
uprijet ću1 uprijeću |
uprijet ćeš1 uprijećeš |
uprijet će1 uprijeće |
uprijet ćemo1 uprijećemo |
uprijet ćete1 uprijećete |
uprijet će1 uprijeće |
Futur II. |
budem upro2 | budeš upro2 | bude upro2 | budemo uprli2 | budete uprli2 | budu uprli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
upro2 sam | upro2 si | upro2 je | uprli2 smo | uprli2 ste | uprli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam upro2 | bio si upro2 | bio je upro2 | bili smo uprli2 | bili ste uprli2 | bili su uprli2 | |
Aorist |
uprijeh | uprije | uprije | uprijesmo | uprijeste | upriješe | |
Kondicional I. |
upro2 bih | upro2 bi | upro2 bi | uprli2 bismo | uprli2 biste | uprli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih upro2 | bio bi upro2 | bio bi upro2 | bili bismo uprli2 | bili biste uprli2 | bili bi uprli2 | |
Imperativ |
- | upri | - | uprimo | uprite | - | |
Glagolski pridjev radni |
upro m. / uprla f. / uprlo n | uprli m. / uprle f. / uprla n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
uprt m. / uprta f. / uprto n | uprti m. / uprte f. / uprta n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „uprijeti” u Hrvatskom jezičnom portalu