Prijeđi na sadržaj

utor

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski

[uredi]

Izgovor

[uredi]
  • IPA: /ǔːtor/
  • Hifenacija: u‧tor

Imenica

[uredi]

útor m (ćirilica у́тор)


Značenja:

  1. Urez, uzani žleb na kraju dȕge u koji se uglavljuje dno ili poklopac bureta, vedra i sl. [1]


Primeri:

  1. Pìnter níje pìnter ako n[e] ùme da nàmēsti valjáno ȕtore; ko kod Stéje što je bílo, pa pȍlak ràkije iscúrilo. Jaša Tomić [1]


Sinonimi:

  1. uture [1]



Deklinacija

[uredi]

Reference

[uredi]
  • utor” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.