uvjeravati

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /uʋjerǎːʋati/
• Hifenacija: u‧vje‧ra‧va‧ti

Glagol

uvjerávati (ćirilica увјера́вати) nesvrš.

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija

Konjugacija glagola uvjeravati

Infinitiv: uvjeravati		Glagolski prilog sadašnji: uvjerávajūći		Glagolski prilog prošli: -		Glagolska imenica: uvjerávānje
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		uvjeravam	uvjeravaš	uvjerava	uvjeravamo	uvjeravate	uvjeravaju
Budućnost	Futur I.	uvjeravat ću1 uvjeravaću	uvjeravat ćeš1 uvjeravaćeš	uvjeravat će1 uvjeravaće	uvjeravat ćemo1 uvjeravaćemo	uvjeravat ćete1 uvjeravaćete	uvjeravat će1 uvjeravaće
	Futur II.	budem uvjeravao2	budeš uvjeravao2	bude uvjeravao2	budemo uvjeravali2	budete uvjeravali2	budu uvjeravali2
Prošlost	Perfekt	uvjeravao2 sam	uvjeravao2 si	uvjeravao2 je	uvjeravali2 smo	uvjeravali2 ste	uvjeravali2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam uvjeravao2	bio si uvjeravao2	bio je uvjeravao2	bili smo uvjeravali2	bili ste uvjeravali2	bili su uvjeravali2
	Imperfekt	uvjeravah	uvjeravaše	uvjeravaše	uvjeravasmo	uvjeravaste	uvjeravahu
Kondicional I.		uvjeravao2 bih	uvjeravao2 bi	uvjeravao2 bi	uvjeravali2 bismo	uvjeravali2 biste	uvjeravali2 bi
Kondicional II.		bio bih uvjeravao2	bio bi uvjeravao2	bio bi uvjeravao2	bili bismo uvjeravali2	bili biste uvjeravali2	bili bi uvjeravali2
Imperativ		-	uvjeravaj	-	uvjeravajmo	uvjeravajte	-
Glagolski pridjev radni		uvjeravao m. / uvjeravala f. / uvjeravalo n			uvjeravali m. / uvjeravale f. / uvjeravala n
Glagolski pridjev trpni		uvjeravan m. / uvjeravana f. / uvjeravano n			uvjeravani m. / uvjeravane f. / uvjeravana n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „uvjeravati” u Hrvatskom jezičnom portalu