vrtjeti
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /ʋřtjeti/
- Hifenacija: vr‧tje‧ti
Glagol
[uredi]vr̀tjeti (ćirilica вр̀тјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola vrtjeti
Infinitiv: vrtjeti | Glagolski prilog sadašnji: vr̀tēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: vr̀ćēnje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
vrtim | vrtiš | vrti | vrtimo | vrtite | vrte | |
Budućnost |
Futur I. |
vrtjet ću1 vrtjeću |
vrtjet ćeš1 vrtjećeš |
vrtjet će1 vrtjeće |
vrtjet ćemo1 vrtjećemo |
vrtjet ćete1 vrtjećete |
vrtjet će1 vrtjeće |
Futur II. |
budem vrtio2 | budeš vrtio2 | bude vrtio2 | budemo vrtjeli2 | budete vrtjeli2 | budu vrtjeli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
vrtio2 sam | vrtio2 si | vrtio2 je | vrtjeli2 smo | vrtjeli2 ste | vrtjeli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam vrtio2 | bio si vrtio2 | bio je vrtio2 | bili smo vrtjeli2 | bili ste vrtjeli2 | bili su vrtjeli2 | |
Imperfekt |
vrćah | vrćaše | vrćaše | vrćasmo | vrćaste | vrćahu | |
Kondicional I. |
vrtio2 bih | vrtio2 bi | vrtio2 bi | vrtjeli2 bismo | vrtjeli2 biste | vrtjeli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih vrtio2 | bio bi vrtio2 | bio bi vrtio2 | bili bismo vrtjeli2 | bili biste vrtjeli2 | bili bi vrtjeli2 | |
Imperativ |
- | vrti | - | vrtimo | vrtite | - | |
Glagolski pridjev radni |
vrtio m. / vrtjela f. / vrtjelo n | vrtjeli m. / vrtjele f. / vrtjela n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
vrćen m. / vrćena f. / vrćeno n | vrćeni m. / vrćene f. / vrćena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
[uredi]- „vrtjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu