zadrugar
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /zâːdruɡaːr/
- Hifenacija: zad‧ru‧gar
Imenica[uredi]
zȃdrugār m (ćirilica за̑друга̄р)
Oblici:
Značenja:
- Član udruženja, zadruge. [1]
Primeri:
- Óde òvi zȃdrugari i òni su nòsili — prȁvili bȃl: obláčili stȃre nòšnje tȇ. [2] [3] Novo Miloševo Banatsko Aranđelovo Novi Kneževac Farkaždin [1]# Zadrugári sèljāčke rȃdne zȃdruge. Begeč Novo Miloševo [1]
Deklinacija[uredi]
deklinacija imenice zadrugar
| jednina | množina | |
|---|---|---|
| nominativ | zadrugar | zadrugari |
| genitiv | zadrugara | zadrugara |
| dativ | zadrugaru | zadrugarima |
| akuzativ | zadrugara | zadrugare |
| vokativ | zadrugaru | zadrugari |
| lokativ | zadrugaru | zadrugarima |
| instrumental | zadrugarom | zadrugarima |
Reference[uredi]
- „zadrugar” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 125.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 115, 117.