zaroniti
Srpskohrvatski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: /zarǒniti/
- Hifenacija: za‧ro‧ni‧ti
Glagol[uredi]
zaròniti (ćirilica заро̀нити) svrš.
Šablon:prel Šablon:neprel
Oblici:
Značenja:
Primeri:
Konjugacija[uredi]
Konjugacija glagola zaroniti
Infinitiv: zaroniti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: zarònīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
zaronim | zaroniš | zaroni | zaronimo | zaronite | zarone | |
Budućnost |
Futur I. |
zaronit ću1 zaroniću |
zaronit ćeš1 zaronićeš |
zaronit će1 zaroniće |
zaronit ćemo1 zaronićemo |
zaronit ćete1 zaronićete |
zaronit će1 zaroniće |
Futur II. |
budem zaronio2 | budeš zaronio2 | bude zaronio2 | budemo zaronili2 | budete zaronili2 | budu zaronili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
zaronio2 sam | zaronio2 si | zaronio2 je | zaronili2 smo | zaronili2 ste | zaronili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam zaronio2 | bio si zaronio2 | bio je zaronio2 | bili smo zaronili2 | bili ste zaronili2 | bili su zaronili2 | |
Aorist |
zaronih | zaroni | zaroni | zaronismo | zaroniste | zaroniše | |
Kondicional I. |
zaronio2 bih | zaronio2 bi | zaronio2 bi | zaronili2 bismo | zaronili2 biste | zaronili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih zaronio2 | bio bi zaronio2 | bio bi zaronio2 | bili bismo zaronili2 | bili biste zaronili2 | bili bi zaronili2 | |
Imperativ |
- | zaroni | - | zaronimo | zaronite | - | |
Glagolski pridjev radni |
zaronio m. / zaronila f. / zaronilo n | zaronili m. / zaronile f. / zaronila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
zaronjen m. / zaronjena f. / zaronjeno n | zaronjeni m. / zaronjene f. / zaronjena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference[uredi]
- „zaroniti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 351.