jezik

Iz Wiktionary
Skoči na: navigacija, pretraga

srpskohrvatski[uredi]

Imenica[uredi]

jezik - imenica jednine (množina: jezici), muški rod

  1. sistem sporazumevanja korišćenjem reči i znakova
    Hansov maternji jezik je nemački.
  2. mišićni organ u usnoj duplji nekih životinja, uključujući ljude
    Ljudski jezik je crven.

Deklinacija[uredi]

Padež Jednina Množina
Nominativ jezik jezici
Genitiv jezika jezika
Dativ jeziku jezicima
Akuzativ jezik jezike
Vokativ jeziče jezici
Instrumental jezikom jezicima
Lokativ jeziku jezicima



Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /jězik/
  • Hifenacija: je‧zik

Imenica[uredi]

jèzik m (ćirilica јѐзик)

Značenja:

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) dijalekat, govor, narečje suž., varijanta, nestandardni jezik, recenzija, verbalno izražavanje, redakcija, idiom nekog kraja, štokavština suž., ekavica suž., žargon suž., dijalekt suž., izraz suž., idiom suž., kajkavština suž., ikavica suž., (i)jekavica suž., čakavština suž. [1]
  2. način izražavanja [1]

Sinonimi:

  1. dijalekat, govor, narečje suž., varijanta, nestandardni jezik, recenzija, verbalno izražavanje, redakcija, idiom nekog kraja, štokavština suž., ekavica suž., žargon suž., dijalekt suž., izraz suž., idiom suž., kajkavština suž., ikavica suž., (i)jekavica suž., čakavština suž. [1]
  2. govor, vokabular, rečnik, diskurs, fig. manir fig., stil fig. [1]

Asocijacije:

  1. žargon, izgovor [1]

Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • jezik” u Hrvatskom jezičnom portalu