Prijeđi na sadržaj

narav

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski

[uredi]

Izgovor

[uredi]
  • IPA: /nǎːraʋ/
  • Hifenacija: na‧rav

Imenica

[uredi]

nárav f (ćirilica на́рав)

Značenja:

  1. skup bitnih moralnih, psihičkih i intelektualnih osobina[1]
  2. (značenje izvedeno preko sinonima) mentalitet, psihologija, individualnost, senzibilitet, nastrojenost, ret. natura ret., kov, identitet, ego, fam. štih fam., osobine, ja, narav, individualitet, fig. krv fig., ličnost, duh, karakter, unutrašnjost, priroda, nutrina, psiha, duša, ćud [1]


Sinonimi:

  1. priroda, karakter, ćud, mentalitet, ličnost, duh, psiha, psihologija, kov, nutrina, srž, identitet, nastrojenost, ja, ego, fig. kov fig. [1]
  2. mentalitet, psihologija, individualnost, senzibilitet, nastrojenost, ret. natura ret., kov, identitet, ego, fam. štih fam., osobine, ja, narav, individualitet, fig. krv fig., ličnost, duh, karakter, unutrašnjost, priroda, nutrina, psiha, duša, ćud [1]



Deklinacija

[uredi]

Reference

[uredi]
  • narav” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1