orač

Izvor: Wiktionary

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /ǒraːt͡ʃ/
  • Hifenacija: o‧rač

Imenica[uredi]

òrāč m (ćirilica о̀ра̄ч)


Oblici:

  1. oráča [1]
  2. òrāč, orȃč Vršac [1]
  3. orȃč Vršac [1]


Značenja:

  1. Osoba koja ore. [1]
  2. Vrsta božićnog kolača. [1]
  3. Plug kojim se ore zemlja pre setve. [1]
  4. Onaj koji dobija ružu božićnog kolača. [2] Senpeter[1]


Primeri:

  1. Òrāč ìde zà njōm i ȍre. [3] [4] [5] Tomaševac Nadalj Čurug Zmajevo Gospođinci Žabalj Mošorin Kać Kovilj Titel Srpski Krstur Srpska Crnja [1]
  2. Muškarcima pripada kolač oračeva šaka, a ženama i devojkama vitice ili pletenice. [6] [1]


Izvedene reči:

  1. oráčov [1]



Deklinacija[uredi]

Reference[uredi]

  • orač” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ivana Lovrenski, Leksika pojedinih običaja i narodnih verovanja u govoru Srba u Velikom Senpetru (rukopis diplomskog rada).
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 123, 168.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 100.
  5. Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  6. Ljiljana Radulovački, Tradicionalna ishrana Srba u Sremu. Novi Sad (Matica srpska), 1996, 95 str, str. 61.