sȋn

Izvor: Wiktionary

sȋn

sȋn (srpskohrvatski, ćir., си̑н)[uredi]

Imenica[uredi]

sȋn m (ćirilica си̑н)

Oblici:

  1. molitvi, sin [1]


Značenja:

  1. Osoba muškog pola u odnosu na svoje roditelje. [1]
  2. Sin koji liči na majku. Vršac[1]
  3. Osoba muškog ili ženskog roda kojoj se prijateljski i intimno obraća starija osoba. [1]
  4. Sin božji. [1]


Primeri:

  1. Ȅ, kad mi nàrāsto sȋn i kad je bȉo već mòmak, prodámo svȕ lȍšu [zemlju] i kȗpimo dòbru. Deronje [1]
  2. Òstala je sa trȍje sinóva. [2] [3] [4] [5] [6] [7] Tomaševac Bačinci Šimanovci Sremska Mitrovica Martonoš Gospođinci Begeč Novi Sad Novo Miloševo Bašaid Kumane Melenci Aradac Zrenjanin Veliki Gaj Sefkerin Vršac Izbište Vračev Gaj Batanja Deska [1]
  3. Ȍnda mi [j]e ȕmrla žèna pa je dòšo sȋn kod mène i snȃ, pa sȁd žívim kòd njī. Novi Bečej [1]
  4. Pȍsle gȍdin dána sȋnovog venčánja, ròdio se sȋn mu. Novi Sad [1]
  5. Nȉkad jȁ njoj nísam kázla: štȍ se, sȋne, ne ùdaš? Štȁ jȁ mȃrim. Bačko Petrovo Selo Vršac [1]
  6. Ȍndak bȃca óraje i prèkrsti òca, sȋna, dùha — ámin. Tomaševac [1]


Izvedene reči:

  1. sȋnov [1]
  2. sinóvlji [1]


Izrazi:

  1. kàki òtac tàki ˜, kàkva mȁti tàka ćȋ ("muško dete ima osobine oca a žensko majke"). Vršac [1]
  2. ˜ ga mȁterin ("blaga psovka"). Novo Miloševo [1]
  3. Kákav ótac, tákav ˜ Vršac [1]
  4. Dok se otac rodisin po kući hodi ("kada se u peći pre hleba peku pogačice"). Novo Miloševo [1]
  5. od óca nasȋna ("s generacije na generaciju"). Vršac [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 15.
  3. Sofija Rakić-Miloradović, Izveštaj o dijalektološkom istr. živanju govora Batanje. — ESM, 3, 2001, 43—51, str. 46.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 30, 31, 165.
  5. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 53, 59.
  6. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 124, 126, 131, 133, 150.
  7. Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 142, 146.

Napomene[uredi]