ošamariti
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /oʃǎmariti/
- Hifenacija: o‧ša‧ma‧ri‧ti
Glagol
[uredi]ošàmariti (ćirilica оша̀марити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) odalamiti, udariti, lupiti, zviznuti, ošinuti, klepiti, maznuti, munuti, opaučiti, pljesnuti, opendrečiti, odvaliti, bupiti, rebnuti, depiti, lupnuti, ljopiti, čvrgnuti, bubnuti, loćnuti, puknuti, mlaznuti, genuti, krknuti, šljisnuti, klepnuti, mlatnuti, šiknuti, opajdariti, brebnuti, žvajznuti, krnuti, pljusnuti, ritnuti, ćušnuti, marnuti, drmnuti, šuknuti, aknuti, čuknuti, fam. ošalapiti fam., patosati fam., šljusnuti fam., popoditi fam., patosirati fam., šornuti fam., roknuti fam., ošajdariti fam., opandrknuti fam., ćopiti fam. [1]
Sinonimi:
- odalamiti, udariti, lupiti, zviznuti, ošinuti, klepiti, maznuti, munuti, opaučiti, pljesnuti, opendrečiti, odvaliti, bupiti, rebnuti, depiti, lupnuti, ljopiti, čvrgnuti, bubnuti, loćnuti, puknuti, mlaznuti, genuti, krknuti, šljisnuti, klepnuti, mlatnuti, šiknuti, opajdariti, brebnuti, žvajznuti, krnuti, pljusnuti, ritnuti, ćušnuti, marnuti, drmnuti, šuknuti, aknuti, čuknuti, fam. ošalapiti fam., patosati fam., šljusnuti fam., popoditi fam., patosirati fam., šornuti fam., roknuti fam., ošajdariti fam., opandrknuti fam., ćopiti fam. [1]
Asocijacije:
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola ošamariti
Infinitiv: ošamariti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ošàmarīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
ošamarim | ošamariš | ošamari | ošamarimo | ošamarite | ošamare | |
Budućnost |
Futur I. |
ošamarit ću1 ošamariću |
ošamarit ćeš1 ošamarićeš |
ošamarit će1 ošamariće |
ošamarit ćemo1 ošamarićemo |
ošamarit ćete1 ošamarićete |
ošamarit će1 ošamariće |
Futur II. |
budem ošamario2 | budeš ošamario2 | bude ošamario2 | budemo ošamarili2 | budete ošamarili2 | budu ošamarili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
ošamario2 sam | ošamario2 si | ošamario2 je | ošamarili2 smo | ošamarili2 ste | ošamarili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam ošamario2 | bio si ošamario2 | bio je ošamario2 | bili smo ošamarili2 | bili ste ošamarili2 | bili su ošamarili2 | |
Aorist |
ošamarih | ošamari | ošamari | ošamarismo | ošamariste | ošamariše | |
Kondicional I. |
ošamario2 bih | ošamario2 bi | ošamario2 bi | ošamarili2 bismo | ošamarili2 biste | ošamarili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih ošamario2 | bio bi ošamario2 | bio bi ošamario2 | bili bismo ošamarili2 | bili biste ošamarili2 | bili bi ošamarili2 | |
Imperativ |
- | ošamari | - | ošamarimo | ošamarite | - | |
Glagolski pridjev radni |
ošamario m. / ošamarila f. / ošamarilo n | ošamarili m. / ošamarile f. / ošamarila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
ošamaren m. / ošamarena f. / ošamareno n | ošamareni m. / ošamarene f. / ošamarena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
[uredi]- „ošamariti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1