munuti

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /mǔːnuti/
• Hifenacija: mu‧nu‧ti

Glagol

múnuti (ćirilica му́нути) svrš.

Značenja:

1. reći glupost

Sinonimi:

1. zviznuti, bupiti, depiti, fam. šornuti fam., prel. udariti prel., klepiti, genuti, brebnuti, šiknuti, šuknuti, marnuti, ćušnuti, ritnuti, roknuti fam., ćopiti fam., opandrknuti fam., patosati fam., puknuti, pljusnuti, ošinuti, drmnuti, odalamiti, klepnuti, odvaliti, lupnuti, šljisnuti, ošamariti suž., čvrgnuti, krknuti, žvajznuti, rebnuti, krnuti, pljesnuti, popoditi fam., grunuti, ošajdariti fam., ošalapiti fam., ljopiti, opajdariti, mlaznuti, šljusnuti fam., aknuti, mlatnuti, opaučiti, patosirati fam., čuknuti, bubnuti, opendrečiti, munuti, maznuti, loćnuti, zviznuti, bupiti, depiti, šornuti fam., udariti prel., klepiti, genuti, brebnuti, šiknuti, šuknuti, marnuti, ćušnuti, ritnuti, roknuti fam., ćopiti fam., opandrknuti fam., patosati fam., puknuti, pljusnuti, ošinuti, drmnuti, odalamiti, klepnuti, odvaliti, lupnuti, šljisnuti, ošamariti suž., čvrgnuti, krknuti, žvajznuti, rebnuti, krnuti, pljesnuti, popoditi fam., grunuti, ošajdariti fam., ošalapiti fam., ljopiti, opajdariti, mlaznuti, šljusnuti fam., aknuti, mlatnuti, opaučiti, patosirati fam., čuknuti, bubnuti, opendrečiti, munuti, maznuti, loćnuti, istrabunjati, odvaliti fam., izbrbljati, izr. reći i ostati živ izr., izblebetati, provaliti (se) fam., izvaliti fam., blebnuti, izbaciti, neprel. tresnuti neprel., lanuti, bubnuti, ispaliti fam., iščegrtati fam., izlanuti, bupiti, roknuti fam., opaučiti, zviznuti, šljusnuti fam., bubnuti, odvaliti fam., tresnuti (~ o nešto), munuti, lupnuti, odalamiti fam., klepiti fam., udariti, pasti (~ o zemlju)

Konjugacija

Konjugacija glagola munuti

Infinitiv: munuti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: múnūvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		munem	muneš	mune	munemo	munete	munu
Budućnost	Futur I.	munut ću1 munuću	munut ćeš1 munućeš	munut će1 munuće	munut ćemo1 munućemo	munut ćete1 munućete	munut će1 munuće
	Futur II.	budem munuo2	budeš munuo2	bude munuo2	budemo munuli2	budete munuli2	budu munuli2
Prošlost	Perfekt	munuo2 sam	munuo2 si	munuo2 je	munuli2 smo	munuli2 ste	munuli2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam munuo2	bio si munuo2	bio je munuo2	bili smo munuli2	bili ste munuli2	bili su munuli2
	Aorist	munuh	munu	munu	munusmo	munuste	munuše
Kondicional I.		munuo2 bih	munuo2 bi	munuo2 bi	munuli2 bismo	munuli2 biste	munuli2 bi
Kondicional II.		bio bih munuo2	bio bi munuo2	bio bi munuo2	bili bismo munuli2	bili biste munuli2	bili bi munuli2
Imperativ		-	muni	-	munimo	munite	-
Glagolski pridjev radni		munuo m. / munula f. / munulo n			munuli m. / munule f. / munula n
Glagolski pridjev trpni		munut m. / munuta f. / munuto n			munuti m. / munute f. / munuta n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „munuti” u Hrvatskom jezičnom portalu